{"id":546,"date":"2023-09-05T13:44:09","date_gmt":"2023-09-05T13:44:09","guid":{"rendered":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/?p=546"},"modified":"2024-12-03T18:13:45","modified_gmt":"2024-12-03T18:13:45","slug":"sead-alic-knjiga-koja-ce-nadzivjeti-ratove-i-mrznju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/sead-alic-knjiga-koja-ce-nadzivjeti-ratove-i-mrznju\/","title":{"rendered":"Sead Ali\u0107: Knjiga koja \u0107e nad\u017eivjeti ratove i mr\u017enju"},"content":{"rendered":"

Knjiga koja \u0107e nad\u017eivjeti ratove i mr\u017enju<\/span><\/p>\n

Autor: Sead Ali\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

{lightgallery galleryName=gallery1 type=url path=http:\/\/www.centar-fm.org\/images\/refrakcija\/emigrantskaslikovnica.jpg previewHeight=450}{\/lightgallery} <\/p>\n

Prikaz knjige Predraga Fincija: Emigrantska slikovnica<\/span><\/strong>, Factum izdava\u0161tvo (Beograd) i Naklada Jesenski i Turk (Zagreb), 2022.\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

„kri\u017e nosili u bubanj udarali zvonom se ogla\u0161avali miris tamjana \u0161irili naokolo mrtve na kola trpali sirotinju grbavu zatvarali bogati u svojim pala\u010dama skon\u010davali od zaraza epidemija neznanja umirali za crnu smrt krivili putnike iz dalekih krajeva optu\u017eivali tu\u0111ince njihove \u017eivote kao \u017ertve za vlastito iskupljenje podnijeli nakon kuge opet uhodili ispitivali mu\u010dili spaljivali nevjernike u tamnice bacali krivovjernike iz dru\u0161tva izop\u0107ili slobodoumne svi pismeni im bili sumnjivi tu\u0111inci jo\u0161 gori (manjine oduvijek bile krive za grijehe gre\u0161ke gluposti ve\u0107ine) zato su se morali voditi vjerski ratovi mnogi protjerali ma\u010dem svoju istinu dokazivati hrabri vitezovi u tu\u0111im zemljama plja\u010dkali njihovi vojnici spaljivali silovali otimali ljudi su mrzili klali jedni druge proganjali samo bi se nakratko pomirili onda kada bi njihovom zemljom harali po\u017eari poplave bolesti nije tada bilo lako pre\u017eivjeti
\n mra\u010dno je to mra\u010dno doba bilo
\n Nama evo, na\u0161e do\u0161lo.“<\/p>\n

Str. 155. Poglavlje Srednjevjekovlje\u00a0 (Predrag Finci zabilje\u017eio 26. II 2020.)<\/p>\n

 <\/p>\n

Emigrantska slikovnica je 2022. godine ponovno\u00a0 nakratko spojila Zagreb i Beograd. Nakladnici iz ova dva grada supotpisali su knjigu autora iz tre\u0107ega grada – Sarajeva. Tako je Sarajevo, metafori\u010dki, ponovno bilo most izme\u0111u gradova koji\u2026<\/p>\n

(Namjerno prekidam re\u010denicu jer su ovakvi prekidi u duhu jezika Emigrantske slikovnice<\/span>, knjige koja neizre\u010denim poku\u0161ava dohvatiti jo\u0161 jednu dimenziju na\u0161eg mi\u0161ljenja i postojanja, na\u0161e stvarnosti, prekinute, podijeljene, uni\u0161tene \u2013 na\u0161e\u2026)<\/p>\n

Neizre\u010deno je dimenzija dovo\u0111enja na rubove slutnje, odnosno perspektiva koju ne mo\u017eemo dohvatiti rije\u010dima, jer rije\u010di nose teret vremena, nose iskustvo, patnju, u\u017eas\u2026 Rije\u010di ne mogu govoriti a da netko ne bude (do)dirnut, povrije\u0111en, tu\u017ean, u\u017easnut\u2026 \u00a0To\u010dka mo\u017ee biti poput o\u0161trice no\u017ea. Zarez skre\u0107e uragan na jednu ili drugu stranu. Autor Emigrantske slikovnice<\/span> svjestan je oru\u017eja rije\u010di. Zato rije\u010dima daje meko\u0107u toka misli, neodre\u0111enost, nedovr\u0161enost i vi\u0161ezna\u010dnost.<\/p>\n

Emigrantska slikovnica<\/span> je filozofski roman toka svijesti koji propituje mi\u0161ljenje oslobo\u0111eno dijela okova gramatike i logike. Finci se i sam poziva na Mallarmea, Joycea ili Andrzejewskog, no specifi\u010dnost sredine iz koje izrasta Fincijev tok svijesti, kao i posebnost boli vremena u kojemu su proizvo\u0111ene okolnosti koje su porodile krik (uz osebujna autorova propitivanja) daju ovom djelu oblik filozofijskog samopropitivanja ne samo vlastitoga biti<\/span> nego i biti <\/span>(infinitiv) \u010dovjeka, biti<\/span> ljudske zajednice, biti <\/span>morala i biti<\/span> svijeta.<\/p>\n

Autor ’emigrira’ u slike neizrecivoga svojih vlastitih re\u010denica, sugeriraju\u0107i razumijevanja do kojih \u0107e se, na\u017ealost, te\u0161ko do\u0107i rije\u010dima i argumentima. Emigrantska slikovnica<\/span> poku\u0161aj je sje\u0107anja u slikama gra\u0111enim od nedovr\u0161enih re\u010denica, od zmijoliko umotanih staza, od govora neizgovorenim, od sugeriranja slutnje, od onoga \u0161to svi znaju ali o \u010demu \u0161ute\u2026<\/p>\n

Namjera autora mo\u017ee se interpretirati na razli\u010dite na\u010dine.<\/p>\n

Mo\u017eda autor svoje stavove ubla\u017eava nedovr\u0161enim re\u010denicama, odvo\u0111enjem re\u010denice u smjeru koji nije najavljen po\u010detnom konstrukcijom, prijelazom u nabrajanje i sli\u010dnim otklonima. Mo\u017eda se autor ne \u017eeli nikome zamjeriti. Ili mo\u017eda autor vi\u0161e ne podnosi navija\u010dki diskurs koji je osvojio sve razine komunikacije i svaki govor o nacionalnim razlikama koje su isplivale na povr\u0161inu s tranzicijskom podjelom zajedni\u010dkog vlasni\u0161tva, dakle kra\u0111e kamuflirane ratom i zlo\u010dinima? Mo\u017eda autor bje\u017ei od diskursa koji ugro\u017eava svaku mogu\u0107nost ljudske dubine, traganja, ljepote, prijateljstva…<\/p>\n

Uza sve navedeno autoru ovih redaka \u010dini se da postoji jo\u0161 jedna, dublja i va\u017enija dimenzija: Ovo je dnevnik filozofskog svjedo\u010denja (svjedo\u010denja istinskog filozofa) \u00a0o tra\u017eenju forme pisanja koja bi mogla ostati nekontaminiranom, a koja bi filozofijskoj misli dala novi neo\u010dekivani oblik iskazivanja istine o „vremenu obuhva\u0107enom mislima“.<\/p>\n

„U rije\u010d“ kako ka\u017ee autor ide u pravilu ona uspomena „koja ubija“. I pita se Finci, retori\u010dki „za\u0161to ba\u0161 ona moje biti i \u010diniti ozna\u010dava“ (14) Autor ne \u017eeli stiliziranu ljepotu, dotjerivanje ili bilo kakvo pogodovanje bilo kome. Kamovljevski bilje\u017ei: „Iz krika nastaje poetika\u2026“ (14)<\/p>\n

Rije\u010di se kotrljaju, zaobilaze o\u0161tre stijene na povr\u0161ini, zalaze u sve uvale, strogo paze\u0107i da ne potonu na povr\u0161inu. Jer povr\u0161ina je ta koja vodi u sljede\u0107i rat. Slo\u017eili se mi u tome ili ne. Obzirnost govora je vi\u0161e nego dragocjena, ali je govor o onome \u0161to se dogodilo \u2013 nezaobilazan.<\/p>\n

Premda autora smatramo najbli\u017eim esteti\u010dkom promi\u0161ljanju umjetnosti, smatram da je i u ovoj knjizi dimenzija moralnog samopropitivanja nadvladala. Mo\u017eda zbog vremena nemorala u kojemu \u017eivimo? Mo\u017eda kao rezultat potrebe razumijevanja onoga \u0161to se autoru doga\u0111alo. A mo\u017eda i ponajvi\u0161e zato \u0161to Finci ne mo\u017ee pobje\u0107i od Predraga.<\/p>\n

Finci je duboko moralni zaigrani mislilac ljepote u nevremenu.<\/p>\n

Fincijev glavni predmet filozofijskog istra\u017eivanja, ne samo u ovoj knjizi je \u2013 Finci. Da se ne bi prejednostavno shvatilo citirajmo autora: „U tome, u toj impulzivnosti, u tom unutarnjem imperativu, u osobnom duhovnom zakonu, u nalogu mojeg bi\u0107a po\u010diva moja metoda, moj stil. Moja rije\u010d. Ja sam.“ <\/span>(16)<\/p>\n

Filozofa koji \u017eeli pisati o vremenu (vremenu u sebi i o sebi u vremenu) nevrijeme tjera u emigranrsku (manjinsku) re\u010denicu. To je blaga, obzirna, naizgled krhka a zapravo sna\u017ena i optu\u017euju\u0107a re\u010denica. To je re\u010denica koja ve\u0107 svojom formom sugerira nejednakost i pobunu. Daje do znanja kako ne \u017eeli dati povoda povr\u0161nim tuma\u010dima (da i od nje stvore jo\u0161 jedan argument za sna\u017eenje nevremena). To je re\u010denica koja govori i onim \u0161to je zaobi\u0111eno, a \u0161to se nadaje i sluti\u2026<\/p>\n

Nerijetko se filozofijskom tekstu zamjera poeti\u010dnost. Ima uistinu podosta filozofijski neutemeljenih poku\u0161aja koji obiluju izvanjski dodanim ‘knji\u017eevnim naljepnicama’ Dakako da takvi tekstovi ne ulaze u korpus ozbiljnih filozofijskih poku\u0161aja. No to ne zna\u010di da svi tekstovi koji sadr\u017ee elemente poetskog treba odbaciti kao nefilozofijske. Upravo suprotno, poetska dimenzija, kada se na pravi na\u010din uklju\u010di u prozni tekst, mo\u017ee donijeti, i u pravilu donosi, dubinu koju prozni filozofijski tekst rijetko mo\u017ee dosegnuti. Emigrantska slikovnica, kao knjiga filozofa, dokaz je suradnje filozofijskog i knji\u017eevnog. Evo jednog primjera u kojemu je autor u potpunosti svjestan knji\u017eevne dimenzije: „\u2026 kao da rije\u010di iz sebe na silu pod golemim pritiskom izbacujem kao da rije\u010di iz nikad do kraja opisane boli otkidam, kao da neku pjesmu pi\u0161em a nikako mi do poezije jer poezija ne osloba\u0111a ona me u meni zarobljava u bol zatvara, ovakva poetika nipo\u0161to nije poetiziranje samo istina samo sa\u010dinjanje doga\u0111anje pri\u010danje ponovno stvaranje svjedo\u010denje \u017eivota\u2026“<\/span> (17)<\/p>\n

Za\u0161to slikovnica?<\/p>\n

Proust je u svom tako \u010desto citiranom i tako malo \u010ditanom djelu „U traganju za izgubljenim vremenom“<\/span> predstavio, me\u0111u ostalim i jedan koncept spoznaje. Njegove analize ‘spontanog pam\u0107enja’ ozbiljna su sugestija filozofijskim tragateljima za istinom: U mirisu je sadr\u017eano sje\u0107anje koje uvijek iznova ispliva na povr\u0161inu kada ga aktivira miris uz koji je sje\u0107anje vezano.<\/p>\n

Za razliku od Prousta, koji takoreku\u0107i jednim filozofijskim konceptom utr\u010dava u knji\u017eevno djelo, u svoj roman \u2013 Finci na tragu svojih duhovnih (samo)propitivanja nudi\u00a0 jednu sli\u010dnu ali i ne\u0161to \u0161iru pri\u010du. Autor naime odlazi iz jedne sredine, nosi je u sebi, odnosi je, od nje se udaljava. Sredina se pretvara u slike. Sje\u0107anje na grad pretvara se u dojam. Bergsonovski, Finci zaklju\u010duje: „Takvu sliku ‘vje\u010dnog’ stvara sje\u0107anje, koje je osobni imaginarni muzej. U imaginarnom muzeju, muzeju bez zgrade, duhovnom muzeju u kome se okuplja sve \u0161to jest umjetnost i kultura priprema se istinska povijest duhovnog“.<\/span> (24)<\/p>\n

Finci je, zato ne\u0107u re\u0107i pjesnik, nego umje\u0161nik rije\u010di. Ljep\u0161e su njegove poetske dimenzije u proznom dijelu ove knjige od zabilje\u017eenih pjesama (stav autora ovog prikaza) koja je ustvari jedna velika pjesma u proznom obliku. Knjiga je to, kako sam autor bilje\u017ei „ugu\u0161enih pjesama“<\/span> (17)<\/p>\n

Poput Kundere koji je bio svjestan da najvi\u0161e voli onaj koji odlazi, i Finci ljubavno propituje ono \u0161to je ostavio: grad, trg, biv\u0161u sinagogu, ku\u0107u, kafi\u0107\u2026 ali i svoje do\u017eivljaje, osje\u0107aje i sje\u0107anja: „Odlazak nikada nije potpun“<\/span> re\u0107i \u0107e pa pridodati: „\u0160to je u nama i kada bi da sve potpuno zaboravimo. Izbije pred nas, iza nas.“<\/span> (32)<\/p>\n

Autorovo samopropitivanje odvija se u nazo\u010dnosti stavova, otkri\u0107a, znanja i misli autoriteta kao \u0161to su Ibn Haldun, Hegel, Nietzsche, i naravno mnogih drugih. Oni su strogi promatra\u010di Fincijevog slijeda misli, jednako kao \u0161to je Finci onaj koji njihovim mislima udahnjuje dimenziju svog do\u017eivljaja istine i svoje vi\u0111enje njihovog vi\u0111enja istine. Filozofija u toj igri postaje \u017eiva. Ona miri\u0161e na ljudsko iskustvo. Ona je potvrda ljudske te\u017enje da razumije i nesre\u0107u, i tugu, i sudbinu, i \u010dovjeka\u2026 Filozof \u00a0Finci rezimira: „Na kraju svaki pred sebe sama do\u0111e, o sebi sebe upita, u sebi svoje na\u0111e. Svoje putovanje opi\u0161e. Svoj svijet postane. Tako i ja svoj“. <\/span>(34)<\/p>\n

„Zrcala u ‘luna parku’“ dio je ove slikovnice u kojemu autor metafori\u010dki sobu sa zrcalima uspore\u0111uje sa na\u010dinima na koje jedni druge vidimo, a \u0161ire, s na\u010dinima kako je na\u0161a rije\u010d i na\u0161 lik posredovan sustavima medijskog posredovanja. Refrakcija, kao da ka\u017ee Finci, uvijek se doga\u0111a. Mi mo\u017eda krivo prelamamo svjetlo koje nam dolazi od drugih, a mi sami smo mo\u017eda drugima ne\u0161to potpuno druga\u010dije od onoga kako sami sebi izgledamo: „\u2026nije uvijek lako razlikovati stvarnost od privida razlu\u010diti lik iz zrcala od istinskog lika odijeliti odsjaj od sjena ono \u0161to je nestalo od onoga \u0161to u nama jo\u0161 biva. Zato unutarnje oko ostaje prikovano za labirint svojih likova odbljeske svojih spoznaja trenutke svoje vje\u010dnosti u kojoj je svatko zrcalo svojega svijeta sebe sama speculum vlastitog iskustva porijeklo osobnog umovanja svoja vlastita kapija\u2026“<\/span> (46)<\/p>\n

Krhka je skrama kulturnog premaza na likovima zemlje iz koje Finci odlazi. Veliki, dugi i naizgled duboki i iskreni razgovori pjesnika, pokazat \u0107e se, skrivaju iza zavjesa poetskih rije\u010di zapravo vrlo opasne ljude. U najmanju ruku pjesme su skloni\u0161te za ideologije koje su u njihovim pjesmama kamuflirane. Nakon odlaska iz Sarajeva Finci shva\u0107a da se pjesni\u010dka dru\u017eba koja je tako lijepo znala besjediti o poeziji pretvorila u ‘zajednicu’ posva\u0111anih i raspr\u0161enih sljedbenika razli\u010ditih ideologija. Ispravne ocjene ili etikete pr\u0161te na sve strane: „komunjare, titoisti, jugonostalgi\u010dari, balije, \u010detnici, ima i usta\u0161a, plus jedan cionista\u2026ne valjam vi\u0161e ni ja, ‘pobjegulja’“<\/span> (54) Za razliku os svih njih, \u010dovjek koji je oti\u0161ao da bi spasio \u010dovjeka u sebi za sebe ka\u017ee: „Sam svoja sloboda i svoja tamnica bio. I put i \u0107elija“.<\/span> (52)<\/p>\n

Pucanje rije\u010dima uskoro je zamijenjeno pucanjem mecima. Armije ljudi kli\u010du svojim vo\u0111ama. Horde napadaju ono \u0161to je druga\u010dije. Ubijaju se susjedi progla\u0161eni prije toga izdajnicima. Izdaja je ne pripadati hordi onoga koji presu\u0111uje i koji ubija\u2026. Od novih uloga biv\u0161ih pjesnika saznaje se: „kako rije\u010di mogu prije no\u017ea prijetiti klati ubijati kako u rije\u010dima rat mo\u017ee po\u010deti“.<\/span> (60) Novi barbari ‘ru\u0161e logos jednoga svijeta’<\/span> i postavljaju svoja, nova pravila. <\/p>\n

Autor, poput Hamleta, sre\u0107e duha svoga oca (ovaj put u Husinoj birtiji na \u010car\u0161iji) i retori\u010dki pita: „evo me o\u010de sada pod balegom tvojih neprijatelja le\u017eim pobjedu mrtvim zlikovcima ste predali mene sre\u0107om strijela ne ubi u daljinu me protjerali\u2026“<\/span>\u00a0 (64)<\/p>\n

Nema kod Fincija postavljanja dijagnoze. Ne pronalaze se uzro\u010dnici rata i ne daju lije\u010dni\u010dki nalazi. Nekoga mo\u017ee i zasmetati da se slikom relativno uop\u0107eno govori. Pixeli ne dolaze do izra\u017eaja. Op\u0107i dojam je pobuna protiv svih koji su ustali jedni protiv drugih: „Krenulo ih mnogo iz roda Lazarova i isto toliko iz roda Lukina i toliko ustalo iz roda Latifova, tako se silna na sve strane iskupila vojska, stra\u0161na bitka zapo\u010dela.“ <\/span>\u00a0(69) Jedan je to narod, poru\u010duje (implicitno) Finci. Svojim poetskim niveliranjem poku\u0161ava skrenuti pozornost na ono najva\u017enije: to je jedan narod koji se sudario religijskim interpretacijama, rije\u010dima, povijesnim kontekstima, da bi sve preraslo u stra\u0161an rat. No ne zaboravlja niti pridodati: „nema pomirenja bez pokajanja krivaca nema sporazuma dok ne prestanu me\u0111usobna optu\u017eivanja nema zajednice bez uva\u017eavanja nema mira dok se iz vlastite du\u0161e mr\u017enja ne protjera“.<\/span>\u00a0 (73)<\/p>\n

Mnoge bi se stranice Emigrantske slikovnice<\/span> moglo navoditi ako bi se \u017eeljelo pokazati dubinu i snagu zgra\u017eanja moralnog \u010dovjeka nad po\u010dinjenim zlo\u010dinima. Finci zna da je zlo\u010dina bilo na svakoj strani. Tako\u0111er je svjestan da koli\u010dina zlo\u010dina na jednoj strani ne opravdava zlo\u010dine na drugoj ili tre\u0107oj. Finci govori protiv zlo\u010dina, njihovih prikrivanja, protiv poratne istine koju poku\u0161avaju pisati ‘pobjednici’ u ratu u kojemu su svi izgubili. Mo\u017eda su najsna\u017enije rije\u010di u poglavlju Schuldfrage: „\u2026nema onoga koji \u0107e ispraviti zlo\u010dine od poraza napraviti pobjedu od sramote \u010dast od krivaca nevine nema te stvarnosti koja \u0107e sakriti grobove izbrisati logore u privid u la\u017e pretvoriti ubijene nema pravde koja \u0107e hvaliti kame nema morala koji \u0107e slaviti ubojice nema zlo\u010dina koji to jednom ne\u0107e biti nema ubojice koji \u0107e po volji vladaju\u0107e bruke prestat ubojicom biti\u2026“<\/span> (77)<\/p>\n

S tugom, rezignacijom, bolom, osu\u0111uju\u0107i, Finci usput bilje\u017ei univerzalnu sudbinu prognanika: u po\u010detku ratnici u svojim pjesmama obe\u0107avaju smrt, smrt poslije kupi na sve strane, pobjednici se upisuju u katastarske knjige, oni postavljaju svoje znakove i imena na nekretnine koje su pripadale drugima, na kraju postoji samo ideologija na\u0161ih, na\u0161ih, na\u0161ih\u2026 koji se dr\u017ee povijesne istine da ‘nijedna dr\u017eava nije nastala bez nasilja’.<\/p>\n

Finci tako istan\u010dano bira rije\u010di osude da mu nitko ni\u0161a ne mo\u017ee i ne smije prigovoriti. Filozofijski to je va\u017eno utoliko \u0161to je to moralna pozicija mislioca \u010diji odredbeni razlog nije ni njegova nacija, ni njegova nekretnina, ni partija ili bilo \u0161to drugo osim njegovog vlastitog zrcala<\/span> i njegovog vlastitog ‘tre\u0107eg oka’<\/span>.<\/p>\n

Kako se knjiga pribli\u017eava kraju autor je sve skloniji svoju pa\u017enju pokloniti velikim filozofskim imenima, velikim umjetnicima, teolozima, misticima. Nove \u017eivotne situacije ne nose u sebi naboj koji bi proizvodio sna\u017ena sje\u0107anja i slike. Autor emigrira u podru\u010dja filozofijskih, teolo\u0161kih, esteti\u010dkih pitanja. Propituju\u0107i tu dimenziju autor su\u010deljava svoje bivanje u svepostoje\u0107emu.<\/p>\n

Emigrantska slikovnica knjiga je koja se mora \u010ditati polako. Ona nas u\u010di kako nje\u017eno treba misliti i kako obzirno treba osu\u0111ivati. Knjiga je to \u010dovjeka duha, morala, umje\u0161nika rije\u010di. Knjiga koja \u0107e nad\u017eivjeti (sve) ratove i svaku mr\u017enju.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Knjiga koja \u0107e nad\u017eivjeti ratove i mr\u017enju Autor: Sead Ali\u0107   {lightgallery galleryName=gallery1 type=url path=http:\/\/www.centar-fm.org\/images\/refrakcija\/emigrantskaslikovnica.jpg previewHeight=450}{\/lightgallery} Prikaz knjige Predraga Fincija: Emigrantska slikovnica, Factum izdava\u0161tvo (Beograd) i Naklada Jesenski i Turk (Zagreb), 2022.\u00a0   „kri\u017e nosili u bubanj udarali zvonom se ogla\u0161avali miris tamjana \u0161irili naokolo mrtve na kola trpali sirotinju grbavu zatvarali bogati u svojim […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[33],"tags":[],"class_list":["post-546","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-refrakcija-tekstovi","et-doesnt-have-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/546","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=546"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/546\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":952,"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/546\/revisions\/952"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=546"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=546"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovial-hawking.194-60-87-163.plesk.page\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=546"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}